Sunday, May 15, 2011

Uhhh... Second? I guess?

Elem...

Dakle zavrsio se prvi dan. tj prvi dan ovog novog bloga. tj zavrsice se posle ovog posta. Mozda ne neposredno ali sigurno gasim masinu posle. Proveo sam zadnjih par sati gledajuci Fox Crime. Primetio sam kako sve veci i veci broj policijskih serija pocinje da se vrti oko toga da zlocince hvataju svi osim policije.

Prvo je bila serija o krimi piscu koji svojim ogromnim iskustvom u pisanju klisea pomaze hvatanje kriminalaca posto su ubice ustvari otrcana stoka koja ne moze da bude originalna ni u jednom aspektu svoga... da kazemo "posla". Naravno isti pisac u svakoj epizodi dozivljava neki "momenat" u kome bas on nalazi neku svoju anegdotu ili triviju koja bas pomaze hvatanje ubice. To me tera da se zapitam kako su oni uopste resili bilo koji slucaj pre nego sto se on pridruzio lokalnoj stanici? No, ja sam kucka koja izmedju ostalog obozava ovu seriju ("Castle") Narocito zbog glavnog glumca (Malcolm Reyn... ovaj... Nathan Fillion) tako da sam spreman da zanemarim ovakve gluposti, a, na kraju krajeva, to se od mene i ocekuje da bih se zabavio.

Posle toga se nastavila druga serija (cest motiv na gorepomenutom kanalu - nizanje jedne serije za drugom, uvidjam neki obrazac tu), ovaj put o zeni koja je nekad bila briljantni neurohirurg ali zbog stresa su ruke pocele da joj se tresu (ili nesto slicno, uhvatio sam tek od druge epizode i preskocio pilot tako da je moje poznavanje ograniceno na informacije koje su tu predstavljene) i nije mogla da nastavi da se bavi svojom praksom. Na kraju krajeva, pfffft zena neurohirurg, kao da bi jedna Amerika to dopustila na jednoj uglednoj televiziji kao sto je Fox. No, back on track, ista ta zena je "demotovana" na poziciju patologa u tom gradu gde pregleda zrtve ubistava i, da, pogodili ste, mimo svake procedure istrazuje slucajeve i uvek nalazi one kljucne dokaze koje za to obuceni detektivi propustaju zato sto, nemam pojma, jedu krofne ili jure stereotipe. Ova serija mi nije medju omiljenima kao predjasnja (Mal <3), ali recimo da obecava. Ono sto je bitno, sada vec uvidjamo bitan obrazac, policija nesposobna - neko drugi obavlja njihov posao.

Treca serija u ovom nizu koja se nastavlja po programu ima u centru paznje ipak predstavnike javnog reda i ljude kojima je posao da hvataju negativce ali opet je prilicno naivna. Serija u pitanju je  "Criminal Minds", po mom skromnom misljenju vrlo kvalitetan primerak americke televizije. Za neupucene, glavna ekipa je tim FBI-jevih profilera koji love serijske ubice sirom zemlje na osnovu njihovih magicnih psihoanaliticarskih moci. I to je ono sto mi smeta. Vec u samom konceptu serije. Naime, FBI ima posebnu jedinicu iskusnih psihologa, tj profajlera, koji su u stanju da precizno procene psiholoski profil serijskog ubice i da predvide njegove postupke. Naravno na osnovu tog profila uspevaju da ga pronadju i uhapse, u dramaticno najpovoljnijem trenutku, npr par sekundi pre nego sto bagerom ubaci gomilu beba u visoku pec(to psihopate rade, el da?). Jer, kao sto mislim da sam vec pomenuo, sociopate su tako otrcani, kliseizirani i predvidivi ljudi i lako ih je svrstati u fine kategorije (prvih 5 min profajliranja u svakoj epizodi pocinje sa "verovatno belac, srednjih godina iz komsiluka srednje klase)  Moje licno poznavanje tematike nije toliko duboko ali uz malo brzog kopanja po guglu, sto moze da uradi i prosecan clan publike, saznao sam da FBI zaista ima odredjenu jedinicu koja se bavi profajliranjem, samo sto se ova "jedinica", za razliku od one u seriji, bavi obucavanjem kadrova u policijskim sluzbama da sami mogu da prepoznaju obrazce u ponasanju i uhvate negativce, a i sami priznaju da tehnike profajliranja mogu da pruze samo opste smernice a ne egzaktan dokaz koji se moze prihvatiti na sudu i dovesti do osudjivanja optuzenog.

Udaljio sam se od teme, stasamonohteodakazem? A, da, ako ste kriminalac u Americi, ne morate da se plasite policije, oni su nesposobni i nece vas uhvatiti. Oni kojih stvarno treba da se plasite su vas lokalni pekar i djubretari koji vam ujutro prazne kontejnere. Prvi ce na osnovu arome vaseg ustajalog hleba utvrditi gde ste se nalazili u vreme ubistva koje ste pocinili, a drugi ce svojim nadljudskim poznavanjem vrsta otpada otkriti kako ste od delova starog tostera i LCD monitora napravili teleportator kojim ste telefragovali zrtvu.*

Datum: Ponedeljak 16. Maj, 2011. 2:21 AM
Rezime: Holy wall of text Batman mnogo buke ni oko cega. Zapazanja o tri nasumicne serije na Fox Crime.
Misli, Osecanja, Zapazanja: Vidis kako moze da se napise dugacak tekst o potpuno nicemu samo kad ti je dosadno i buljis u televizor. Bice jos ovakvih rantova dosta sam slicnih obzervacija pohranio u ovo svoje mozdano stablo. Also, da li sam to poceo da ubacujem fanboy fazone u tekst? Moram da poradim na tome...

Zeeeev, spava mi se. A i pocinje mi serija na TV, bye bye...

*Koncept pekara i djubretara koji u tandemu resavaju zlocine, kao i ideja telefragovanja delovima tostera i LCD mointora je moja ideja i ako neki producent bude snimao seriju po njoj morace da se dogovori sa mojim pravnim timom.

First!

I tako....

Prvi post? Sta ljudi na ovom internetu govore u ovim situacijama? First? Sta onda? Da ostavim ostatak praznim? Ili da stavim neku polaznu tacku, takoreci da postavim ton za ostatak ove tvorevine?

Hmmmm....

Ajmo ovako. Nekoliko puta u zivotu sam zapocinjao raznorazne blogove, ovakve ili onakve prirode, neki su bili dobri, vecina nije narocito ali stagaznam ima neceg finog u stavljanju svojih reci na papir ili nesto priblizno papiru. Ovaj put imam jednu zanimljivu ideju. Pocecu da pisem o necemu, o svacemu, o bilo cemu sto mi u toku dana padne napamet i to sto cesce, ali minimalno npr jednom u dva dana. Takodje, kako ne bih oped izvisio pred sobom i potencijalnim citaocima ovoga epskog poduhvata recimo da necemo nista nikome da pricamo dok ne ispunimo naprimer 5 entryja. Usput cemo da pokusamo to da propratimo odgovarajucom dokumentacijom mog dozivljaja ovakvog iskustva.

Dakle... Datum: Nedelja, 15. Maj, 2011.
Rezime: Prvi post, u kome rezimiram dosadasnja iskustva sa pisanjem blogova i postavljam uslove za eksperiment.
Misli, osecanja, zapazanja: Staznam nista posebno zasad. Videcemo sta ce sutra biti.

Cujem nesto cudno napolju, ajd vidimo se kasnije...